|
Ova gomila lubanja naših mučenika svjedoči, da je veliko i sveto djelo njihovo, koje upisaše u istoriju svoga naroda. Oni smrću svojom strah pobjediše i krvlju svojom nama život i slobodu dadoše.
Ova naša braća i sestre, kao primjerni karakteri, umirahu na konopcu, ali sa tvrdim uvjerenjem u svom srcu, da će iza njihove nevine krvi iznići zlatna sloboda onima, koji iza njih ostanu.
Ove Ćele Kula, služiće kao živi svjedok jednog mučnog i krvavog doba, ali i kao dokumenat istinske ljubavi naroda prema majci Srbiji i Uzvišenom Domu Karađorđevića.
Zahvalno potomstvo izriče im hvalu, što su svojom mučeničkom smrću iskupili narodno oslobođenje i ujedinjenje.
NARODE SRPSKI,
sa svijećom u ruci, pristupi ovoj Ćele Kuli i pomoli se Bogu za pokoj namučenih duša naših mučenika!
Slava mučenicima i vječan
spomen!
Kosturnica
Odmah prvih dana po Oslobođenju, trebinjskim Srbima bila je prva i najsvetija dužnost, da se u svojoj velikoj radosti sjete svojih mrtvih mučenika i da njihove mučeničke kosti prikupe i polože na dostojno mjesto. Svak je doprinio svoj obol i kroz kratko vrijeme podignuta je kosturnica neposredno uz pravoslavno groblje u Podglivlju, koje je od varoši udaljeno 1/2 klm.
Na kosturnici su dvije mramorne ploče, na kojima su zlatnim slovima urezana imena obješenih Srba i Srpkinja u godini 1914.-1918.
Iz zahvalnosti prema njihovom izvišenom djelu, svake godine o Vidov danu poslije sv. liturgije u Preobraženskom hramu u Trebinju, izlazi sveštenstvo sa litijom i pobožnim narodom na kosturnicu, gdje se izvrši pomen i molitva za pokoj njihove namučene duše.
Ovo sveto mjesto svake godine o Vidov danu posjeti oko 7.000 duša, da se poklone ovoj svojoj svetinji, jer su i potoci suza ništavni, da kažu ono, što pričaju suhe kosti i lubanje naših mučenika u ovome herojskome kraju srpske epopeje.
Ova skromna kosturnica podignuta je na
raskršću drumova, koji vode prema Bileći i gornjoj
Hercegovini, te prema Nikšiću i Crnoj Gori.
Putniče, kad prođeš ovuda, zastani!
Ovde su velike i svete žrtve naroda srpskoga!
Pobožno skini kapu i nijemo priđi i pokloni se ovome
mjestu, jer je sveto. Ono krije u sebi suhe kosti i
lubanje mučenika za vjeru i narodnost svoju. U njihovom
primjeru uči se, kako se voli Otadžbina, vjera i narod
svoj i kako se treba žrtvovati za narodne svetinje!
Sa osjećajem zahvalnosti uzvikni: Slava im!
Poslije ovoga produži svoj put!