(for english version of the page click here)
AUTOR:
Babić Ladislav
V. Nazora 2, 40000 Čakovec
Hrvatska
lord@net.hr
PREMA KVANTNOJ KOZMOLOGIJI
SAETAK
U radu se predlae jednostavni model svemira koji, temeljem kvantno-relativističkih principa, objedinjuje mikro i makrokozmičku skalu prirode u jedinstveni evolutivni proces razvoja; od sjemena - kvazielementarne čestice PLANKONA kao najranijeg stadija evolucije kozmosa, do ploda - svemira suvremenih karakteristika koji nas okruuje. Model nije inkompatibilan sa standardnim modelom svemira.
OVISI LI VRIJEME RASPADA PROTONA O STAROSTI SVEMIRA?
SAETAK
U radu se razmatra raspad protona s kozmolokog stanovita. U njemu se predviđa postojanje dvaju novih, supertekih elementarnih čestica sa masama 3.4·109 GeV/c2 i 5.6·104 GeV/c2.
SATELITSKA ETIKETA – NIZOVI PRATILACA
SAETAK
U svijetlu novijih planetolokih otkrića razmatra se slaganje relacija tipa rn =1+A·Bn-1, razvijenih 1983.g. te objavljenih 1986.g. u beogradskom časopisu "Vasiona/1-2", sa stvarnim udaljenostima novootkrivenih planetarnih pratilaca od centralnog tijela.
POGLED PREKO PLANCKOVOG ZIDA
SAETAK
Proiruje i dopunjuje se tzv. plankonski model svemira (opisan u [1] sa kojim ovaj rad čini cjelinu), ugrađujući u njega neke elemente koji čine preduslov za njegovu sintezu sa fizikom elementarnih čestica. Na tom temelju razmatraju se rane etape razvoja vasione pokuavajući, s kozmolokog stanovita, dati neka predviđanja o elementarnim česticama i interakcijama - poput, iznosa njihovih masa, mase Higgsove čestice, jakosti Higgsove samointerakcije i slično. Također je pokuan prodor u prapočetke koji seu "prije" Planckova vremena.
POVRATAK APSOLUTNOG VREMENA?
SAETAK
Objedinjujući kozmoloku sa termodinamičkom strijelom vremena, rad - u okviru plankonskog modela svemira (vidjeti [1], [3] i eventualno [2]) - povezuje tzv. kozmoloko vrijeme sa promjenom entropije pozadinskog zračenja (svemira) po jedinici kvantnog broja svemira. Na taj način uvodi tzv. apsolutno vrijeme, osnovu kojeg predstavlja prolaenje svemira kroz uzastopna kvantizirana energetska stanja tijekom njegova irenja, praćeno rađanjem tvari i zračenja. Pokazuje se da to vrijeme - definirano u odnosu na entropiju pozadinskog zračenja - zadovoljava osnovne zahtjeve jednosmjernosti, linearnosti, i homogenosti (osim u prvim trenucima nakon "Velikog praska"), pozitivne definitnosti i apsolutnosti (univerzalnosti). Posljednje je osigurano temeljem invarijancije entropije na relativističke, Lorentzove transformacije.
KOZMOLOKO ILI APSOLUTNO VRIJEME
SAETAK
Korak natrag, koji smo bili prisiljeni poduzeti (nikad ne reci nikad!) u odnosu na rad [4], vratio nas je djelomično na poziciju s koje nam se mnogo jasnije prikazao problem apsolutnog vremena. Kozmoloko vrijeme povezujemo - ne kao ranije sa entropijom pozadinskog zračenja - već sa specifičnom entropijom (entropija po jedinici kozmolokog kvantnog broja) cijelog svemira. Razmatra se i utjecaj Hawkingovog zračenja nae vasione. Nadamo se da je pogled kojeg ovdje prezentiramo istovremeno potvrda nae koncepcije (plankonskog) svemira kao i kozmolokog vremena.
BRZINA SVJETLOSTI I BARIONSKA KOMPONENTA SVEMIRA
SAETAK
Temeljem pretpostavke (tzv. "plankonske teorije svemira") o inicijalnoj vrijednosti elementarnog električnog naboja određuju se relacije, koje nam omogućuju - točnim mjerenjem brzine svjetlosti, odnosno mase protona, odrediti udio barionske tvari u strukturi svemira. Dobivena vrijednost je u izvanrednoj suglasnosti sa najnovijim kozmološkim podacima iz 2003. godine, dobivenima NASA-inim satelitom WMAP (Wilkinson Microwave Anisotropy Probe). Također se problematizira mogućnost postojanja drugih svemira sa međusobno različitim barionskim komponentama i posljedicama koje iz toga proizlaze.
ANOMALIJA Pioneera 10 – MOGUĆE RJEŠENJE
SAETAK
U radu se, anomalija kretanja, zamijećena kod međuplanetarne sonde Pioneer 10, pokušava objasniti kao posljedica lokalne manifestacije (povećanje udaljenosti sonda-Sunce) kozmološke pojave, poznate kao širenje svemira. Smatramo da se anomalija izrazito manifestira kod tjelesa koja nisu gravitaciona vezana uz Sunčev sustav, poput interplanetarnih sondi lansiranih 2. kozmičkom brzinom ili kometa na paraboličnim, odnosno hiperboličnim putanjama u odnosu na Sunce.
SEKULARNA PROMJENA UDALJENOSTI Zemlja-Sunce
SAETAK
Pokušava se objasniti, analizirajući kozmološke okolnosti u kojima se pojava zbiva, udaljavanje Zemlje od Sunca od oko 10 metara u 100 godina - otkriće do kojega se došlo sustavnim vrednovanjem prošlih opažanja. Rješenje koje se nudi, bazirano je na pojavi promjene kozmološke akceleracije širenja svemira.
This page has been visited
times.
Statistics
Za sve dodatne informacije kontaktirajte autora.
Sva prava pridrana od strane autora.
Sadržaj osvježen 28.6.2008.