Statistics
(for english version of the page click here)
AUTOR:
Babić Ladislav
V. Nazora 2, 40000 Čakovec
Hrvatska
lord@net.hr
PREMA KVANTNOJ KOZMOLOGIJI
SAŽETAK
U radu se predlaže jednostavni model svemira koji, temeljem kvantno-relativističkih principa, objedinjuje mikro i makrokozmičku skalu prirode u jedinstveni evolutivni proces razvoja; od sjemena - kvazielementarne čestice PLANKONA kao najranijeg stadija evolucije kozmosa, do ploda - svemira suvremenih karakteristika koji nas okružuje. Model nije inkompatibilan sa standardnim modelom svemira.
OVISI LI VRIJEME RASPADA PROTONA O STAROSTI SVEMIRA?
SAŽETAK
U radu se razmatra raspad protona s kozmološkog stanovita. U njemu se predviđa postojanje dvaju novih, superteških elementarnih čestica sa masama 3.4·109 GeV/c2 i 5.6·104 GeV/c2.
SATELITSKA ETIKETA – NIZOVI PRATILACA
SAŽETAK
U svijetlu novijih planetoloških otkrića razmatra se slaganje relacija tipa rn =1+A·Bn-1, razvijenih 1983.g. te objavljenih 1986.g. u beogradskom časopisu "Vasiona/1-2", sa stvarnim udaljenostima novootkrivenih planetarnih pratilaca od centralnog tijela.
POGLED PREKO PLANCKOVOG ZIDA
SAŽETAK
Proširuje i dopunjuje se tzv. plankonski model svemira (opisan u [1] sa kojim ovaj rad čini cjelinu), ugrađujući u njega neke elemente koji čine preduslov za njegovu sintezu sa fizikom elementarnih čestica. Na tom temelju razmatraju se rane etape razvoja vasione pokuavajući, s kozmolokog stanovišta, dati neka predviđanja o elementarnim česticama i interakcijama - poput, iznosa njihovih masa, mase Higgsove čestice, jakosti Higgsove samointerakcije i slično. Također je pokušan prodor u prapočetke koji sežu "prije" Planckova vremena.
POVRATAK APSOLUTNOG VREMENA?
SAŽETAK
Objedinjujući kozmološku sa termodinamičkom strijelom vremena, rad - u okviru plankonskog modela svemira (vidjeti [1], [3] i eventualno [2]) - povezuje tzv. kozmološko vrijeme sa promjenom entropije pozadinskog zračenja (svemira) po jedinici kvantnog broja svemira. Na taj način uvodi tzv. apsolutno vrijeme, osnovu kojeg predstavlja prolaženje svemira kroz uzastopna kvantizirana energetska stanja tijekom njegova širenja, praćeno rađanjem tvari i zračenja. Pokazuje se da to vrijeme - definirano u odnosu na entropiju pozadinskog zračenja - zadovoljava osnovne zahtjeve jednosmjernosti, linearnosti, i homogenosti (osim u prvim trenucima nakon "Velikog praska"), pozitivne definitnosti i apsolutnosti (univerzalnosti). Posljednje je osigurano temeljem invarijancije entropije na relativističke, Lorentzove transformacije.
KOZMOLOŠKO ILI APSOLUTNO VRIJEME
SAŽETAK
Korak natrag, koji smo bili prisiljeni poduzeti (nikad ne reci nikad!) u odnosu na rad [4], vratio nas je djelomično na poziciju s koje nam se mnogo jasnije prikazao problem apsolutnog vremena. Kozmološko vrijeme povezujemo - ne kao ranije sa entropijom pozadinskog zračenja - već sa specifičnom entropijom (entropija po jedinici kozmološkog kvantnog broja) cijelog svemira. Razmatra se i utjecaj Hawkingovog zračenja naše vasione. Nadamo se da je pogled kojeg ovdje prezentiramo istovremeno potvrda naše koncepcije (plankonskog) svemira kao i kozmološkog vremena.
BRZINA SVJETLOSTI I BARIONSKA KOMPONENTA SVEMIRA
SAŽETAK
Temeljem pretpostavke (tzv. "plankonske teorije svemira") o inicijalnoj vrijednosti elementarnog električnog naboja određuju se relacije, koje nam omogućuju - točnim mjerenjem brzine svjetlosti, odnosno mase protona, odrediti udio barionske tvari u strukturi svemira. Dobivena vrijednost je u izvanrednoj suglasnosti sa najnovijim kozmološkim podacima iz 2003. godine, dobivenima NASA-inim satelitom WMAP (Wilkinson Microwave Anisotropy Probe). Također se problematizira mogućnost postojanja drugih svemira sa međusobno različitim barionskim komponentama i posljedicama koje iz toga proizlaze.
ANOMALIJA Pioneera 10 – MOGUĆE RJEŠENJE
SAŽETAK
U radu se, anomalija kretanja, zamijećena kod međuplanetarne sonde Pioneer 10, pokušava objasniti kao posljedica lokalne manifestacije (povećanje udaljenosti sonda-Sunce) kozmološke pojave, poznate kao širenje svemira. Smatramo da se anomalija izrazito manifestira kod tjelesa koja nisu gravitaciona vezana uz Sunčev sustav, poput interplanetarnih sondi lansiranih 2. kozmičkom brzinom ili kometa na paraboličnim, odnosno hiperboličnim putanjama u odnosu na Sunce.
SEKULARNA PROMJENA UDALJENOSTI Zemlja-Sunce
SAŽETAK
Pokušava se objasniti, analizirajući kozmološke okolnosti u kojima se pojava zbiva, udaljavanje Zemlje od Sunca od oko 10 metara u 100 godina - otkriće do kojega se došlo sustavnim vrednovanjem prošlih opažanja. Rješenje koje se nudi, bazirano je na pojavi promjene kozmološke akceleracije širenja svemira.
SVEMIR KAO CRNA RUPA (I)
SAŽETAK
Razmatra se svemir kao ekspandirajuća crna jama rastuće mase sa setom promjenljivih fizikalnih "konstanti", uključujući i brzinu svjetlosti.Rad je pisan 1996. godine u MathCad 2.50 programu.
SVEMIR KAO CRNA RUPA (II)
SAŽETAK
Razmatra se svemir kao ekspandirajuća crna jama rastuće mase sa setom promjenljivih fizikalnih "konstanti", uključujući i brzinu svjetlosti. Rad je pisan 1996. godine u MathCad 2.50 programu.
O NIZOVIMA PRATILACA U SUNČEVOM SISTEMU
SAŽETAK
U radu se razmatraju zakonitosti rasporeda planeta, planetarnih satelita i prstenova te je predložena moguća modifikacija Titius-Bodeova pravila. Prstenovi oko planeta pojavljuju se kao stabilna stanja za negativne vrijednosti eksponenata u modificiranom Titius-Bodeovu pravilu. Rad, nastao 1983. godine, objavljen je u beogradskom časopisu „Vasiona/1-2“ 1986. godine.
RAZMATRANJA O JEDNOJ VRSTI REDOVA
SAŽETAK
U radu, nastalom 1982. godine, razmatraju se izvjesna svojstva potencijalnih redova kao i takozvanih Eulerovih koeficijenata. Navode se i neki jednostavni algoritmi za računanje parcijalnih suma nekih potencijalnih redova.
This page has been visited
times.
Statistics
Za sve dodatne informacije kontaktirajte autora.
Sva prava pridržana od strane autora.
Sadržaj osvježen 23.3.2009.