Ljiljan 27.01.2003.

Prema pouzdanom Ljiljanovom americkom izvoru u New Yorku, a pod firmom da je "domaca avikompanija predata cetnicima iz JAT-a i Aviogeneksa", Croatia Airlines, preko povjerljivih ljudi u Vladi FBiH (ali i unutar i oko ove kompanije), krenula u kompromitaciju i rusenje AIR Bosne. Za te namjene navodno je ulozila blizu milion dolara. Nije tesko pretpostaviti ni zasto. Samo u ovoj godini prevezla je gotovo 45.000 Bosanaca i Hercegovaca, te inkasirala blizu 10 miliona dolara, pa je ulozeno sitnica u odnosu na pazar. AIR Bosna joj je opasan konkurent, jer je samo na americkom trzistu, nasim iseljenicima, za ljetnju sezonu vec prodala vise od 5.000 karata, a do marta, ocekuje se dvostruko vise. AIR Bosna i dalje ostaje jedina drzava kompanija na prostorima bivse Jugoslavije koja nema svoje avione
U svijetu vjerovatno ne postoji ozbiljna drzava a da nema nacionalnu aviokompaniju na cijim letjelicama sto krstare nebeskim prostranstvima nije ugravirana oveca zastava koja simbolizira tu drzavu i njene narode. Do toga se, itekako, puno drzi u ozbiljnom svijetu, jer je to na izvjestan nacin prvi susret putnika sa domovinom, necim posebno bliskim, sto personificira rodnu grudu na cije ce tlo na koncu puta sletjeti. To najbolje znaju i osjecaju nasi iseljenici sirom svijeta, ali neki u ovoj zemlji, ocito, ne. Posto BiH, sto bismo rekli, nije "naoposlom" drzava, zemlja kao ostale, ona ni sedmu godinu nakon agresije, odnosno njena aviokompanija AIR Bosna nema svoj avion, a sve teze iznajmljuje i tudje. Da nevolja bude veca, ona je vec duze vrijeme pod presingom domacih medija i odredjenih politickih krugova i opcija, sto prijeti potpunim kolapsom i unistenjem kompanije. Ona se gusi na sve nacine, dok se, zahvaljujuci licnim, sitnosopstvenickim interesima pojedinaca, favoriziraju inozemne kompanije koje zgrcu milione dolara na bosanskoj gluposti i trvenjima.
-Tirkova cudna odluka

AIR Bosna je nakon Dejtona svoju egzistenciju zapocela sa dva iznajmljena ruska aviona JAK 42 sa po 116 sjedista, jednom "casom 212" i "cesnom 550". U maju prosle godine "cesna" je zbog nedostatka sredstava za opravku (6 miliona dolara) prodata za svega dva miliona dolara i novac uglavnom utrosen na vracanje dugova koje je raniji menadzment, predvodjen Omerom Kulicem, ostavio u amanet sadasnjem direktoru AIR Bosne, Enesu Becirovicu, koji je na to mjesto dosao polovinom septembra 2001. godine. U medjuvremenu, i "casa", ciji imovinsko-pravni status nikada nije rijesen, upucena je na generalni servis na Maltu, za sto je izdvojeno 50.000 dolara, ali je naknadnim pregledom od Direkcije civilne avijacije utvrdjeno da ona nije registrirana po adekvatnoj tonazi i da je za njenu novu registraciju, radi ugradnje dodatne elektronske opreme, potrebno dodatnih 230.000 dolara, sto znaci da ona zadugo nece poletjeti. U cemu je kljucni problem AIR Bosne, da se vec mjesecima njom bave mediji, pitali smo njenog direktora Enesa Becirovica:
"U tome sto drzava ne pridaje dovoljno paznje ovoj kompaniji koja bi trebala biti njen ponos i, ma kako to zvucalo cudno, jedna od profitabilnijih firmi. Izuzimajuci cinjenicu da na izvjestan nacin reprezentujemo nasu zemlju, kad radi nasa kompanija, radi i Aerodrom, rade taksisti, rade hoteli, itd. Onog momenta kada sam preuzeo AIR Bosnu zatekao sam ogromna dugovanja, blizu 15 miliona maraka i 110 radnika kojima treba posao i placa. Posto smo ulazili u zimsku sezonu, sa samo cetiri leta sedmicno (Istanbul, Goeteborg i Frankfurt na kome smo samo pravili gubitke), odrzali smo brojne sastanke menadzmenta i Upravnog odbora, da bismo sagledali situaciju i odredili strategiju daljeg rada ove polucarter kompanije. Odlucili smo se za restriktivne mjere, odnosno smanjenje broja zaposlenih, smanjenje licnih dohodaka, napustanje prostora u Cemalusi i preseljenje na Aerodrom, za otvaranje novih profitabilnijih linija i destinacija (Skandinavija, Makedonija i SAD), te da u ljetnu sezonu udjemo sa zapadnom a ne ruskom tehnologijom, da ne obrazlazem zasto. Medjutim, tu odmah nailazimo na probleme".
U nastavku Becirovic obrazlaze da su postojala dva prijedloga za koje avione ce se opredijeliti. Menadzment i dio UO je bio za iznajmljivanje, pa cak i kupovinu "Boing 737 - 300", jer je EXIM banka iz Wasingtona nudila povoljan kredit, kao i ATR-72, dok su se predsjednik UO Rifat Tirak i jos neki zalagali za iznajmljivanje "Fokera-50" za linije prema Amsterdamu, Rimu i Beogradu, kao i MD-81, od svedskog ELMO Aviationa za ostale destinacije. Da bi iznajmljivanje tudjih letjelica imalo kakvu-takvu ekonomsku opravdanost, prema svjetskim standardima, oni moraju da nalete 200 - 250 sati mjesecno, ali je to u BiH vise nego tesko, od banalnih pitanja kao sto je radno vrijeme na Sarajevskom aerodromu, zbog cega su 10 puta vraceni u Zagreb, do onih sustinskih kao sto su razne politicke i administrativne prepreke. Konkretnije, zbog problema sa otvaranjem koridora preko Jugoslavije, ostali su bez atraktivnog trzista na Kosovu, Makedoniji i Svicarskoj.
Uprkos racionalnoj racunici da je "Boing" kudikamo ekonomicniji za eksploataciju, da manje trosi goriva, da su za njega manje takse preleta, lading i ostalo, da proizvodi manje buke, da su manji troskovi vezani za pilote i mehanicare, itd., usvojen je Tirkov prijedlog, sto se veze za njegove veze sa Slovenijom i tamosnjom Adriom. Adria je nekada imala tu vrstu aviona i tamo bi se mogli remontovati ti avioni (na to se racunalo), ali vec tri godine ona ih je izbacila iz eksploatacije. Najblizi servisi za Boing su u Istanbulu, Budimpesti i Beogradu. Sto je jos cudnije, osim milionskih dolarskih usteda, posto se MD-81 vise ne proizvodi, on nikako nije mogao biti neka dugorocnija orijentacija za AIR Bosnu u vezi sa obukom domacih pilota i mehanicara, sto se upravo pokazuje i jedan je od katalizatora bunta unutar kompanije.
AIR Bosnino "srbijanstvo" i JAT-ova ostavstvina

Dakle, lani, koncem juna i pocetkom jula, stizu Foker-50 i MD-81 i ulaze u saobracaj, cime je za AIR Bosnu okoncan izbor flote i tipa aviona. Uz angazman menadzmenta i pomocnika direktora za trziste i marketing, Radeta Milanovica, bivseg direktora JAT-a, kako tvrde u kompaniji, Bosanca po porijeklu koji 33 godine radi u civilnom zrakoplovstvu, od cega posljednjih 15 godina u Americi, gdje je i zivio, AIR Bosna siri mrezu predstavnistava i broj destinacija. Upravo zbog otvaranja novih trzista u 11 zemalja svijeta, gdje on odlicno koristi svoje poslovne veze, menadzmentu AIR Bosne se prisiva epitet "srbijanstva" i "JAT-ovstine", iako su u samo tri predstavnistva (Amsterdam, Rim i Beograd) angazirani Srbi, odnosno bivsi radnici JAT-a. Naravno, ne treba naglasavati da bez tih ljudi ova kompanija nikada ne bi ni iskoracila na ta trzista, pogotovo ne pod uvjetima hronicnog kokuza kakav jeste. U ostalim prodajnim punktovima AIR Bosne je sest Bosnjaka, jedan Makedonac (Skoplje), te po jedan Kanadjanin i Australac. Oponentima bh. kompanije zasmetale su veze sa Beogradom, mada je robna razmjena izmedju BiH i SRJ, prema podacima Vijeca ministara, u prvih devet mjeseci iznosila 379 miliona dolara, od cega na Federaciju BiH otpada 150 miliona dolara. U isto vrijeme sa Hrvatskom ta razmjena je dostigla cifru od 532, a sa Njemackom 504 miliona dolara. Zar AIR Bosna ne treba uzeti dio ovog kolaca? Uglavnom, sa avionima koje su imali na raspolaganju, uspostavljene su linije prema Amsterdamu, Kopenhagenu, Goeteborgu, Oslu, Stockholmu, Düselldorfu, Frankfurtu, Istanbulu, Beogradu i Rimu. Uporedo sa redovnim aktivnostima, da bi uposlili domaci letacki kadar, za njihovu doobuku izdvojeno je 150.000 dolara i za upravljanje Fokerom-50 obuceni su Jasminko Besic, Mario Gojomerac, Tamir Eminefendic i Ahmed Music, kao i jedna posada za MD-81, odnosno Suvad Pecenkovic i Refik Focic. Direktor letacke operative, Ahmet Zujo, upravo u nemogucnosti da domaci piloti budu adekvatnije uposleni u AIR Bosni vidi jedan od, ali nikako kljucni, razloga cijele fame oko ove kompanije. Naime, tokom sezone svih sest starijih pilota-instruktora je letjelo, kao i devet mladjih koji su se smjenjivali na "casi". Njenim prizemljenjem na Malti i odlaskom Fokera-50 njih 13 ostaje bez mogucnosti da lete, a dvoclana posada MD-81 ne zna se koliko ce jos letjeti.
"Problem sa edukacijom i angaziranjem nasih pilota", istice Zujo, "upravo je u neizvjesnosti oko izbora buduce flote. Mi ni danas ne znamo na kojem cemo tipu aviona letjeti u sezoni da ih posaljemo na obuku. Uprkos nedostatku razumijevanja i sredstava, oni su svi prosli teoretsku obuku i naredne sedmice polagat ce zavrsni test, ali njima treba prakticna obuka na odredjenom tipu aviona, koja traje otprilike oko mjesec i po dana. Ako nas podrzi Kantonalni zavod za zaposljavanje, osigurali bismo im obuku makar za mali avion L-410, sa 20 mjesta, koji menadzment nase kompanije vec angazirao u zimskom periodu umjesto Fokera-50. On se nalazi u subcarteru, jer nemamo novca za lizing, a ima visestruku namjenu i za prevoz putnika i za kargo. Gdje naci pare za njihovu obuku i kako znati na cemu cemo letjeti? Ja ih u potpunosti razumijem, njima je osnovni cilj da lete i imaju placu, ali kako im to osigurati. Izlaz se, nazalost, jos ne nazire. Bez pomoci Grada, Kantona i Federalnog ministarstva za promet i komunikacije mi nista ne mozemo".
Svuda, osim u BiH, drzava stiti svoju kompaniju

Ima li nade za bh. aviokompaniju? Rade Milanovic je optimist.
"Da nismo vracali stare dugove, letjeli na skupom MD-81, da nismo morali vratiti kredit BOR banci, mi bismo bili na konju. Naravno, i sva ova podmetanja i izmisljanje afera gdje ih nema, nas bespotrebno iscrpljuju, ali mi cemo istrajati na postavljenim tezisnim ciljevima AIR Bosne. Bez ijednog centa smo otvorili 11 prodajnih punktova u svijetu, idemo na cvrsce povezivanje iseljenika sa maticom u Sarajevu, posebno onih u Skandinaviji, SAD-u i Australiji, zatim afirmacijom nasih turistickih atrakcija i dovodjenje Evropljana i Amerikanaca u BiH, posebno hodocasnika u Medjugorje, itd. Vidite, samo u SAD-u sada zivi blizu 700.000 ljudi sa ovih prostora i oni su uglavnom dolazili preko Zagreba, tudjim kompanijama. Lani je samo Austria Airlines prevezla gotovo 150.000 nasih ljudi, Croatia 45.000, itd. Pomnozite to sa cijenom karata i vidjet cete da su milioni dolara otisli strancima, a mi se glodjemo i gledamo kud sunce hoda. Nonsens je da oni imaju bolji tretman od nas. Zar nije logicno da drzava stiti i ulaze u svoju kompaniju, da osigura sebi desetke miliona dolara? Bosanska dijaspora je veca od stanovnistva Crne Gore, a "Montenegro" godisnje preveze 200.000 putnika. I oni i Makedonci imaju flote, a mi nista. To je zalosno."
Mustafa Borovic