Oslobodjenje 17.02.2003.

Sudeci po izjavama bivseg direktora federalne aviokompanije Air Bosna datim Oslobodjenju, na teritoriji Bosne i Hercegovine, kako na nebu, tako i na zemlji, poceo je medjukompanijski rat usmjeren protiv Air Bosne. “Imali smo plan za 2003. godinu kao i srednjorocni plan u kojem bi BiH dobila stabilnog avioprevoznika sa dva aviona za regionalni i dva za srednjolinijski saobracaj. Kroz cetiri-pet godina bismo kompletno educirali nas kadar i presli na profitabilan rad. Air Bosna u svojoj floti ima dva unajmljena aviona - po jedan za regionalni i srednjolinijski saobracaj. Jedan je unajmljen od privatne tvrtke Budapest air service iz Madjarske - turbolet L-410 i MD-81 od Elmo aviacion sa Islanda. Avion unajmljen od Aviogenexa smo nakon politickih pritisaka morali vratiti, mada je u ukupnim mjesecnim troskovima bio jeftiniji za 80-100.000 dolara od MD-81. Za avion turbolet L-410 imamo najam u koji ulaze avion, posada, odrzavanje i osiguranje, ovaj avion je bio u subcarteru do 31. januara 2003. godine. Predvidjali smo ga uvesti u nas registar i poceti prekvalifikaciju i obuku pilotskog i tehnickog sastava”, kaze Enes Becirevic. Politicki rat Avion kaza je vracen, jer je u njegovo odrzavanje potrebno uloziti mnogo novca - 280.000 americkih dolara, umjesto njega je unajmljen turbolet L-410, a s njim su unajmljeni i piloti, jer u Air Bosni nismo imali licencirane pilote za ovaj avion. Becirevica smo pitali zbog cega ga zajedno sa ostalim iz menadzmenta ove aviokompanije optuzuju za kriminal? “Ja ne vidim nijedan element kriminala. Ne razumijem kako sebi neko moze dati za pravo da bez provedene istrage mene javno lincuje. Ni za ratnog zlocinca to ne mozemo reci dok ga sud ne osudi. Mislim da je nekome stalo da Air Bosna nestane sa scene. Ovih dana je procurila informacija u javnosti da je jedna od aviokompanija koja je prisutna na bh. trzistu ulozila vise od milion dolara da Air Bosna padne na koljena i da se zatvore nasi letovi na kojima smo ove godine planirali ostvariti vise od dva miliona dolara profita. Od 8. aprila ce SAS direktno letjeti iz Kopenhagena za Sarajevo, Austria airlines je na putu realizacije leta direktno iz Amsterdama za Sarajevo i predvidja da ovog ljeta ima dva nocenja u Sarajevu. Opste je poznato da je prosle godine Croatia airlines prevezla vise od 45.000 bh. gradjana iz SAD u Sarajevo i da je ostvarila dobit od sedam-osam miliona dolara. Znaci, pored politickog, prisutan je i medjukompanijski rat za bh. trziste. Neshvatljivo je da Austria airlines, Malev, Croatia airlines i Adria airwais imaju veca prava na Medjunarodnom aerodromu Sarajevo od Air Bosne i da se najbolji slotovi (vrijeme polijetanja i dolaska) dodjeljuju ovim kompanijama i da resorno ministarstvo nije bilo u mogucnosti da obezbijedi produzeni rad aerodroma, kontrole leta, kao i otvaranje koridora prema istoku, cime smo ove godine izgubili vise od 200.000 dolara samo zbog toga sto nismo mogli ostvariti dvije rotacije s nasim avionom dnevno i zbog cega je deset nasih letova, zbog pet -deset minuta kasnjenja, vraceno prilikom slijetanja iz prilazne ravni, na zagrebacki aerodrom sa putnicima”, kazao je Becirevic. Kakav je stav Vlade FBiH prema Air Bosni, upitali smo Becirevica, a on nam je odgovorio da je Air Bosna proglasenjem nezavisnosti nase drzave predvidjena kao nacionalna kompanija, ali je potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma izgubila atribut nacionalne aviokompanije. Bez ijednog aviona “Izuzev Vlade na cijem je celu bio Bicakcic, kada je donesena odluka o kupovini dva airbusa, projekat investiranja u Air Bosnu je zaustavljen, a u prethodne dvije godine uopste nije bila stavljena na budzetsku listu. Nikad nisu iznadjena sredstva da se Air Bosna pomogne i da se pokriju dugovi prethodno menadzmenta. BiH u ovom trenutku nema nijedan svoj avion, Hrvatska ima osam airbusova plus tri manja aviona, Slovenija ima cetiri kanadera i tri airbusa, Jugoslavija ima 12 boinga 737 plus osam drugih, Montenegro airlines ima tri aviona. I Albanija ima svoje avione. Prosle godine je u aviobiznisu izgubljeno oko pet milijardi dolara, gotovo svi su gubili. Croatia airlines je nakon odluke Hrvatske da ima aviokompaniju ulozila oko 550 miliona kuna. I danas gube dnevno oko pola miliona kuna, ali njih pomaze drzava. Nacionalne kompanije nema bez ulaganja i ona se ne pravi za nekoliko mjeseci ili godinu jer je to proces koji traje sedam-osam godina”, rekao je Enes Becirevic.

DARKO OMERAGIC